Uhvatila je Tomin pogled. Počivao je na njoj dugo. I govorio. Donio je odluku. Vraća se.
Nasmiješila se. Srce je plakalo, ali skrila je to. Čemu da on vidi. Bit će mu teže a neće promjeniti ništa. Možda samo usporiti odluku. Produljiti agoniju.
Znala je da će se to dogoditi. Priželjkivala?
Voljela ga je upravo radi njegova čvrstog karaktera. Poštenja. Odgovornosti.
Život ih je oboje dohvatio u svoje ralje. Testirao. Igrao se s njima. Dao im lekciju? Ne, dobili su poklon. Barem što se nje tiče. Ljubav bez uvjeta.
U svoj njenoj ljepoti. Veličanstvenosti i čistoći.
Bila je zahvalna.
Za nju je bilo lako. Barem je tako mislila. On je imao djecu u osjetljivim godinama. Oboje su znali da se na tuđim ruševinama ne može graditi sreća.
Uvijek se čuju jauci onih koji plaču.
Poželjela ga je zagrliti za oproštaj. Nije. Samo mu je uputila dugi pogled i osmijeh. I pustila ga. Zadržala je ljubav u srcu.
