Željko Simeunić jedan od desetoro djece iz porodice Simunić u teslićkom selu Čečava, trgovačke tehničare završio je sa odličnim uspjehom. U skromnoj kući na kraju sela nije uvijek bilo ni mjesta ni prostora za učenje pored 14 članova domaćinstva. Do autobuske stanice, kako bi došao u školu, pješačio je pet kilometara u jednom pravcu, a potom se još 20 vozio autobusom.
Mladi Simeunić bio je kandidat i za učenika generacije u Srednjoj školi „Jovan Dučić“. To možda ne bi bilo neobično da Željko nema ozbiljno oštećenje vida koje mu je stvaralo dodatne probleme pri učenju. Učio je pomoću govornog softvera, a tek ponekad mogao je nešto pročitati i iz knjige. Željko nikada nije vidio kao druga djeca. Problemi su se pojavili od samog rođenja. Nakon mnoštva pregleda ustanovljem mu je nustagnus na oba oka, a nada da će vid ikada popraviti, kako su mu rekli doktori, je minimalna. S obzirom da nije bio potpuno slijep u osnovnoj školi suočio se sa velikim problemima zbog, kako kaže, nerazumijevanja učitelja.
– Prošao sam dobrim uspjehom, bilo mi je naporno jer sam zamarao oči, jednostavno mi nije bila prilagođena nastava kao u srednjoj školi. Čak sam ponavljao drugi razred osnovne škole, ne mojom greškom, jer me učitelj Nenad Gogić stavio u zadnju klupu gdje nisam uspio vidjeti ništa šta se dešavalo na tabli. Oborio me iz tri predmeta, da sam morao taj razred da ponovim.
Tek po dolasku u srednju školu Željko je upoznao profesora Aleksu Radešića. Radešić ga je uputio na opštinsku organizaciju slijepih i slabovidih, te ga upoznao sa mogućnošću učenja preko govornih softvera. S obzirom da mu Fond nije odobrio nabavku računara, Željko je opremu dobio od načelnika opštine. Od tada je kaže u dnevnik redao samo petice.
– Nakon par dana kada sam počeo odgovarati te predmete začudio sam se i sam sebi kakve sam rezultate postizao.
Bez obzira na opremu Željku je morala biti prilagođena i nastava. Profesori su, tvrdi, bili puni razumijevanja. To nam je potvrdio i direktor Dejan Pozderović. Željko, tvrdi Pozderović, nije jedini učenik sa oštećenjem vida u ovoj školi. Još jedan učenik redovno pohađa nastavu gimnazije, te takođe koristi govorni softver za učenje. Iz gimnazijskih klupa prošle školske godine ispratili su još jednog slijepog učenika koji je uspješno upisao Fakultet političkih nauka u Banjaluci. Odlični rezultati djece, potvrda su i kvaliteta obrazovnog programa u teslićkoj Srednjoj školi „Jovan Dučić“.
– Odmah ću reći da se radi o veoma dobrim đacima koji postižu zapažene rezultate. Oni nastavni proces pohađaju na osnovu posebne tehnologije koju su dobili zahvaljujući Udruženju slijepih i slabovidih lica opštine Teslić. Radi se o laptop računarima, govornom softveru, elektronskim bilježnicama, gdje oni pomoću Brajevog pisma uspjevaju da prate nastavni plan i program i postižu sve što profesori od njih očekuju – rekao je direktor Srednje škole „Jovan Dučić“, Teslić Dejan Pozderović.
Opštinsko udruženje slijepih i slabovidih nastalo je upravo u sklopu jednog projekta kao podrška slijepim i slabovidim pri uključivanju u redovno školovanje. Decenijama unazad, kažu u Udruženju, ova lica školovala su se u specijalnim školama. Inkluzivni sistem obrazovanja tu sliku uveliko je promijenio i omogućio redovno pohađanje nastave. Oprema, odnosno govorni softveri za slijepe i programi za uvećanje sadržaja za slabovide su vrlo skupi. Sva oprema se uvozi, jer nema proizvodnje na domaćem tržištu. Dio opreme kategorisane osobe oštećenog vida mogu nabaviti zahvaljujući Zakonu o zdravstvenom osiguranju, a ostatak Udruženje nabavlja kroz projekte i donacije.
– Ovdje mogu doći da sebi uvećaju sadržaj, da ištampaju na brajevom pismu, da urade taktilne reljefne slike. Takođe imaju svoju opremu koju koriste u školi ili na fakultetu koju su dobili donacijom ove organizacije i Fonda. Podatak kojeg imam od prošle godine je podatak da je u prošloj godini bilo takvih 42 osobe u RS, a iz Teslića je sedam, što je jedna šestina i svakako smo opština sa najvećim brojem zastupljene djece u takvom školovanju – rekao je predsjednik Udruženja slijepih i slabovidih opštine Teslić Gradimir Kragić.
U Udruženju tvrde da je još deset puta više osoba sa ozbiljnim oštećenjem vida, ali ne spadaju u zakonom definisane kategorije. Ukoliko se svima njima prilagodi nastava u školama problema neće biti. Mogu postići odlične rezultate, a vrlo često su i iznad prosjeka.
– Apsolutno ulažu više napora, a druga stvar oni su stalno prinuđeni da se dokazuju, pred vršnjacima, profesorima, školom, javnošću, da se dokazuju da su sposobni i ravnopravni. Stalno im je prisutan taj motiv dokazivanja, pa im je zato podrška i potrebna – dodao je Kragić.
Željko će svoje dokazivanje nastaviti na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Želja mu je da upiše Socijalni rad, a da se u budućnosti bavi politikom. Pripreme za prijemni ispit već su počele.
Biljana Stokić
