u pogledu, kao na dlanu, sve vidim,
i mrak, i strah;
gubljenje sebe kroz nedozvoljena
snatrenja
osjećam kroz svaki ti dah.,.
i postaješ sjenčica tek
nekoga lika moćna
koji će danom da te gazi
do u spavanja noćna…
u tvom pogledu ravnodušnost
počiva
i biva ti sve jedno,
do skora si gradila kule,
a danas ni gnijezdo jedno..
kako ću te naći kad odeš
u carstvo sjenki nadobudnih;
hoćeš li se javiti ili da te tražim
gladan i žedan pogleda budnih
koji mi na dlanu ostadoše
dok ti si odlazila..
draga, jedan i jedan nisu više dva,
zar nisi zapazila…
