Otvori svoju školjku
Bez stida,
Tu na obali čekanja
Gdje talasi šapuću
Zaboravljene laži
Jednoga ljeta
I čekaju nova
bestidna milovanja.
Gdje nar raspukli
Budi nanovo grešne misli
I podsjeća na olako
Kazane istine
Budi moje...
(Urošu Toškoviću.. mom saborcu, sabesjedniku, učitelju, majstoru, neustrašivom, nenadmašnom, neprevaziđenom geniju)
----------------
To je oduvijek bilo sve što sam imao
Glad i lutanje, između ludila i straha
Bjekstvo...
Jednom sam gledala
kako se privlači proljeće
kroz suhe grane
preko brda
sve do riječi
a, iz njih mlijeko
po meni curi
razvlači se u sreći.
Gledala sam
kako mi dolaziš
čučala na nekom
prolomljenom...
Čini mi se, očajnički miluješ –
pritom ovlaš, u meni treptaji,
ni sveće drugačije ne trepere.
Ogrebotine su zamučale, uskramljene,
dugo su bolom hranile moj strah.
Naprasno opuštam ruke,
bestrepavično...
Poštovani prijatelji,
recitatorska družina Među nama objavila je prvi kratak film za pesmu "Nekad smo čekali vozove" i time pokušala da ekranizuje poeziju. Nadamo se...
Reci nam Tvorče; jesmo li znali
u ono doba straha i strave,
da pomazimo ko radoznali
kosu s dečije plavkaste glave.
Jesmo li Tvorče, majke i žene
mogli pod...
Spaljena trava sasvim suva,
nad njom sada vetar duva
dok su te usta i dalje suva.
♠
Gruva. Srce u meni za tobom,
plačem nad samim sobom…
Želela si me...
