Pomislio je da je najzad našao pravu. Komunikacija je bila tečna, lagana i mirna, tek na trenutke se usplahirivši vrcavim humorom i vrludavom širinom...
Kao ptica…
vinu se misli
kroz
beskraj plavi…
raznose radost
pod mojim čelom…
golicaju cvrkutom
i časte osmehom…
Volim…
kad mi se
tako
uplićeš u misli…
kad ćutim
s tobom
u sebi…
kad me
greješ
toplinom srca..
kad slikam
ljubav…
stihovima…
Pod rebrima februarske noći
mrijeste se zvijezde snene...
Mjesec pokrivač od neba sprema,
jednom mačku crnom gore zjene,
prolazi mjesec ljubavi
Njegove drage nema...
Dok mjesec broji zvjezdice svoje
drage nema...
Miriše zima,
da te bar ima,
u dugim hladnim noćima,
a tebe nema...
Odzvanja eho mog glasa, koji
ti pozivom ime zatalasa, da
odjekuje kroz svemir ceo,
možda ga i Deda...
Bio je koban
onaj zagrljaj
sa tobom.
Zagrlio si me
rukama od košave,
a ja sam možda
i više od toga htela.
Oprosti, možda
nisam smela.
Sa tobom
su leteli dani.
Jutra su počinjala
šoljama punim
vruće...
U sebi te dozivasmo
gazeći mulj čak do koljena,
šireći ruke prema nebu,
spotičući se o mnoštvo hridi i kamenja.
Znajući,
ljepše je u veselju i miru, nego u...
