Lorena Kujek- Golgota

Zapisujući alibi zatajenog nasilja izvršenog nad mojim ključnim kostima,
čijom istinitošću detoniram cikličke postupke samouništenja,
nailazim na inicijale omraženog kradljivca duševnog mira,
što me progone pri svakom iskoraku ka zloglasnom žarištu omalovažavajućih udaraca.

Nakon prisiljenja na izvršenje smrtne kazne mojim djetinjim molitvama,
nevoljko apostrofiram na suženu stagnaciju postmodernističke koncepcije ljubavi spram podvojenog intelektualca, koje naprosto nema niti u povojima.

Zamotavši prokrvavljene ožiljke zakulisnih memoranduma,
opipavam prašnjavo vreteno u kutku samozatajne sobe i zborim mu Priču o lutkama koju nismo stigli realizirati.

Zapravo ne znajući što sam davno prije preživjela, 
taj mi je umjetnik uvelike pomogao dokučiti pozadinu zaklopljenih poglavlja što se temeljiše na poništavanju aureole nad obilježenim vlasima,
a njegovu pozitivnu auru viđam i u najmrklijim godovima zimzelenih udubina.

Zakoračismo u novu eru esencijalnog fanatizma,
neurotično treptajući postraumatskih simptomima degradiranja od deliričnih adaptacija prošlogodišnje sličnosti.

Tragikomično aludirajući na oličenje intelektualnih sažimanja govorništva, 
nastupasmo svatko na svojoj strani mračnih pozorništava.

Zapalivši svijeću stukture kancerogenog keratina,
pritom odavajući rustikalne skrovitosti rulji bez detaljiziranog umjetničkog sluha,
intoksicirasmo protivne težnje aspektom odrješitih izvršitelja integriteta.

Moj je razum poprimio idejnu formu kaskadera,
pa konstantno brani neprijateljskim primislima daljnje prodiranje u halucinogenu režiju nesuvislih prostiranja.

Odlučno kremiravši suicidalne afinitete probodenih pluća čeličnim kopljem svirepih gradacija,
prosut mi je um grcao zelenkastim usporedbama o nedefiniranoj sudbi dvaju telepatskih 
protutijela. 

Odviše je relevantno- 
ovakva je verzija značajnog priznanja 
unikatno razoren hram krcat klišejima,
nezaustavljiv vihor zakovitlanih prispodoba o osluhnuću nemogućih ispunjenja-
jeziv zapis propalih snoviđenja o onome tko se ne spominje ni na ceremonijalnom odru golgotskih područja.

 

Slika: Snežana Kujundžić

 

 

Lorena Galeta
Lorena Galeta
Lorena Galeta, bivša Vojtić, a djevojački Kujek, rođena је 31. 05. 1996. Odrasla je u Valpovačkoj Satnici. Razvedena je i samohrana majka, a trenutno živi sa kćerima u Osijeku. U djetinjstvu se bavila glumom, pjevanjem i crkvenim aktivnostima. Završila je Оpću gimnaziju u Valpovu, i pohađala Pravni fakultet u Osijeku; smjer upravno pravo (stručni upravni studij). Već dugi niz godina surađuje s brojnim književnim stranicama na kojima redovno plasiraju njezine radove. Najčešće ju objavljuju portali: "Stella", "Očaravanje", "Pokazivač" i "Časopis Kvaka". Postigla jе uspjeh i na Europskom festivalu poezije. Ozbiljnije piše od trećeg razreda srednje škole. Tematike koje dominiraju njenim stvaralaštvom su: život, ljubav, smrt, smisao postojanja i vjera, a sve je protkano crno - ljubičastim nijansama gotike. Uglavnom je pisala poeziju u prozi i misaone tekstove, ali nisu joj strane ni: kratke priče, eseji, kritički osvrti, promišljanja i feljtoni. Lektorica je, recenzentica, urednica i spisateljica. Osvojila je prvo mjesto u poeziji 2018. - po izboru stranice Pisci i Književnost, i bila među 5 najčitanijih autorica iste te godine. Nalazi se u 10 različitih stihozbirki i zbornika, čak i izvan RH. Dok nije ugasila sve društvene mreže, njezina je stranica - NA KRILIMA SNOVA, dosegnula 111 000 čitanja! Povukla se iz javnosti, zbog privatnosti i posvećenosti svojoj djeci: Larissi i Melissi. Članica je: „Hrvatskog književnog društva“, „Kulture snova“ i „Antuna Ivanošića“. Iz tiska joj je nedavno izašla deseta zbirka, ali ona već aktivno piše svoju devetnaestu knjigu!