Večeras ću pospremiti kuću, skuhati ručak za sutra,
mašina već pere robu, kiša se ne čuje, ni muzika…
vijesti do mene ne dopiru,možda je mir u Svijetu,
oporavila se umorna zemlja…
Večeras ću zapaliti cigaretu,
popiti šalicu kamilice
dobra je pred san,
poreći ću čitanje Lorce,
Jesenjina ne poznam,
ni za Anu Karenjinu nikada nisam čula,
koja Barbara, koji Prever… tko su?
Kad odstranim šminku ostat ću gola,
samo u čipkanim gaćicama za bedara slutnju,
ruku ispruženih u pokretu da dotaknem
milion izgubljenih godina, darovanih buntu.
Bit ću hrabra, odreći ću se pjesnika , sebe…
Leći ću u krevet bez tuge, razgolićena žena,
umotana u prekrivač samoće.
Sutra ću promijeniti ime
ako se odazovem pokretu.
