spot_img

Oran i Anja, 23. deo: Dvodelni kupaći

Anja: Dobro veče…Imam večeras izlazak ovde do 23h, samo da znate. Zato dođite ako možete da se vidimo malo.

Oran: Dobro veče.

Anja: Hej, hej :) Zdravo, dragi čoveče. Kako ste Vi? Šta radite? Kako Vam je ona tetiva? Kako napredujete sa radovima čuvenim? Kako ste?

Oran: Uh, uh…Koliko pitanja…Želim znati odgovor samo na jedno.

Anja: Kako ste Vi, to me zanima….

Oran: Ne, ne…To je pitanje…A ja želim znati odgovor samo na jedno.

Anja: Ne razumem Vas…

Oran: Kako ste?

Anja: Dobro sam, hvala na pitanju. Kako ste Vi?

Oran: E, odlično. Sada postavljajte pitanja.

Anja: Ovako…Kako Vam je tetiva ona?

Oran: Kako? Šmrc.

Anja: Kako je, boli li Vas ili ne?

Oran: Ne baš sjajno…zahvaljuje se na pažnji.

Anja: Ma nema ona ništa od pažnje…Šmrc.

Oran: Ja sam i zadovoljan…a i ona je…kako smo se napregli ovih dana…dobro smo.

Anja: Ste se držali dobro?

Oran: Morao sam…niko me nije ni pitao. Baš.

Anja: :(

Oran: Dešava se…

Anja: Drago mi je što ste došli…juče ste mi ulepšali dan koji se činio da će biti tmuran.

Oran: Pa hvala, potrudio sam se. :)

Anja: Jeste, tako malo, a tako puno značilo.

Oran: Hvala. Šta se radi kod Vas?

Anja: Bila sam danas na nekom rođendanu, odvalila se od kolača i torti.

Oran:  :) Opet?!

Anja: Ma juče ste mi ulepsali i današnji dan…

Oran: Ah…Nemojte preuveličavati…Nije to lepo. Baš.

Anja: Ali jeste tako.

Oran: Dobro, neka Vam bude. Baš. Čini mi se da ste nešto rekli da ćete reći.

Anja: Jesam li Vas zainteresovala malo? :) Bar malo :)

Oran: :) Vrlo i veoma, naravno…pitanje je izlišno, baš.:)

Anja: Spremite se…sedite prvo, ruke na tastaturu, noge na pod.

Oran: Auh.

Anja: Slušajte. Čitajte.

Oran: Slušam.

Anja: Ovako…

Oran: Čitam.

Anja: Počinjem da radim.

Oran: Opa! Divno.

Anja: Od ponedeljka, samo da znate.

Oran: Odlično. Može li se znati nešto više o tome?

Anja: Oh, oh…opet počinjemo sa intimom.

Oran: Oh, pa izvinite na mojoj radoznalosti. Jače je od mene.

Anja: Ma ništa, oprostiću Vam sad…

Oran: Zahvaljujem. Kako je Vaš Dragi?

Anja: Pa hoćete da Vam kažem šta ću raditi, ili o njemu? Odlučite se i Vi…

Oran: Pa prvo to prvo, pa onda to drugo :)

Anja: Pa onda ono treće :)

Oran: Pa to je bonus.

Anja: Počinjem sa promocijama, opet….

Oran: Treća sreća. O, lepo.

Anja: Samo što se rade u kupaćem :)

Oran: Biće li tu nečega konkretnog? Ouuuuuuuuuuuuuuuuuu!

Anja: Biće para.

Oran: Kako, kako? Kupaći?!

Anja: Pa lepo, obučete kupaći i promovišete neki proizvod :)

Oran: Hm. Razmislili ste dobro o tome?

Anja: A ako je previše toplo, možete napraviti i toples od tog prvobitnog kupaćeg…verujem da bi bila mnogo veća zarada :) hi hi hi hi hi

Oran: Auuuuuuuuu.

Anja: hi hi hi hi hi Znači, da je tako, samo bih im rekla da dajem otkaz :)

Oran: Pa šta to promovišete? Slovensku plažu?

Anja: Promovišem nudizam :) :) :)

Oran: Auuuuuuu.

Anja: Šalim se…smejem se kao blesava.

Oran: Ko bi rekao?!

Anja: Ozbiljno sada. Može?

Oran: Naravno. Izvolite.

Anja: Aj malo ozbiljno, pomisliće moji svašta, smejem se kao blesava neka.

Oran: :) Pokušajte.

Anja: To su i meni rekli prvo…skamenila sam se.

Oran: Da?

Anja: Promovišem nešto drugo, ali obučena :)

Oran: Zanimljivo.

Anja: I nije ništa sa skidanjem. Niko se ne skida. Niko ne ide bez odeće.

Oran: Aha. Pa sad…hm…

Anja: Još nešto Vas zanima u vezi toga?

Oran: Pa rekli ste sve što bi me interesovalo.

Anja: ok

Oran: Zadovoljan sam više dobijenim informacijama nego primljenim.

Anja: Pa to Vam se svede na isto, dobijene i primljene… zar ne? Hm…

Oran: Ne, ali nema veze.

Anja: Koga pokušavate zavarati? :)

Oran: Pa sebe, naravno. A drugo pitanje?

Anja: Recite mi sada, kako teku radovi oni? Završavate li ili ste, možda, već završili?

Oran: Radovi teku, polako…

Anja: Baš Vam se oduži to…

Oran:  A Vaš Dragi?

Anja: Imali smo pre neki dan svađu i to veliku…sada je ok sve, valjda.

Oran: Aha. A u vezi čega je bila svađa?

Anja: U vezi nas, našeg odnosa…ne želim sada o tome.

Oran: Aha. Dobro. Spremate li ispit?

Anja: Ne još uvek, nešto nisam raspoložena za te stvari, ima puno, a meni se ne uči ovih dana baš nikako.

Oran: Aha.

Anja: Ali planiram, nije da neću.

Oran: Planirajte…ništa bez škole!

Anja: Samo što ne mogu sada…ma znam da ništa, ali ne mogu sada da počinjem…

Oran: Dobro…Ima još vremena, baš. Kako provedoste dan?

Anja: Rekoh li Vam da sam bila na rođendanu? Ili hoćete sve onako?

Oran: Da. Sve.

Anja: :)

Oran: Sve onako.

Anja: Spremite se.

Oran: Baš. Spreman. Baš.

Anja: Probudila se oko osam, videla koliko je sati i nastavila da spavam. Stigla porukica oko jedanaest i nešto i tu su snovi završeni.

Oran: :)

Anja: Malo se izležavala po krevetu…Ustala, oprala zube i prvo do prodavnice.

Oran: Da…

Anja: Kupila sve sto je trebalo, doplatila kredit…vratila se, doručkovala i pojela tri kajsije.

Oran: Divota…

Anja: :)

Oran: Dalje?

Anja: Hoćete li da prekidate posle svake ili šta?

Oran: Izvinite. Slušam.

Anja: Pa nemojte izvinite nego slušajte ako Vam devojka priča nešto, neće ponavljati :)

Oran: Tiganj.

Anja: Uvo u tiganj!

Oran: :)

Anja: Koliko puta moram da Vam kažem…

Oran: Jasno! Baš!

Anja: Dakle, dručkovala…posle toga otišla na tuširanje…izašla..stavila masku, tako čekala nekih 30 minuta, sredila to, sredila kosu, obukla se, doterala pošto idemo na rođendan…svi zajedno smo išli…Ja vozila :) Ja lično.

Oran: Zajedno?

Anja: I sve je bilo ok. Da, roditelji i njihova deca i njihovog deteta muž…svi zajedno, porodično.

Oran: Aha.

Anja: Ali bili smo pre dolaska tamo i do prodavnice, pa se i tamo zadržali podosta, otišli tamo, ispozravljali se, seli za sto, jeli…ja malo čeprkala po predjelu…

Oran: :)

Anja: Malo soka… i čuvala se za tortu pošto sam je ja tražila.

Oran: :)

Anja: Čujte ovo.

Oran: Da?

Anja: Dali su mi da je ja sečem, kao to lepo radim…isekla svima, podelila i kad sam završila svoje, otišla do kuhinje i čekala da svi izađu…

Oran: Da?

Anja: Kad nikog nije bilo, gledam ja tortu, gledao ona mene…

Oran: :) Da li Vam je namignula?

Anja: Pojela sam ukupno 4 parčeta, ali kod tog četvrtog mi je već bilo ne tako dobro.

Oran:  Auuuuuuuuu.

Anja: Namigivale smo jedna drugoj :)

Oran: :) Dalje?

Anja: Bili tamo do nekih 18, 19h…vratili se, mada nevoljno, bilo je baš fino i prijatno.

Oran: Fino.

Anja: U povratku svratili do neke nove kuće za šoping…kupila sam pantalone…sebi sama.

Oran: Opa! Kakve su?

Anja: Odlične, mada nije bilo mog broja pa sam uzela broj manje, ali odlične su.

Oran: Auh!

Anja: I našla sam i sandalice jedne, ali drugi put njih.

Oran: Eh.

Anja: I kupaći sam našla. I još svašta.

Oran: O!

Anja: Ali, odlučila se za pantalone.

Oran: Kakav je kupaći?

Anja: Kupaći…

Oran: Da, da..?

Anja: Pa sad…treba da uzmem i onaj za šetanje i sportski, našla sam oba, samo me je mrzelo da isprobavam…

Oran: Aha.

Anja: Prošle godine sam uništila onaj za plažu, a bio je divan.

Oran: Kakav je bio i kako ste ga uništili?

Anja: Namerkala sam jedan, ali to će biti od prve plate. Bio je divan, a uništio ga je glupavi hlor, ne ja.

Oran: Aha.

Anja: Našla sam jedan u katalogu nekom.

Oran: Da?

Anja: Ali moram naći i da kupim. Braon je sa belim tačkicama.

Oran: Dvodelini?

Anja: Da, ne volim one izjednog. Ovako sve lepo osunčam.

Oran: Aha.

Anja: A u celom mi je sve mokro stalno.

Oran: Mudrica ste prava, baš.

Anja: A stomačić mora da se greje.

Oran: Baš.

Anja: Pa to mi je mama rekla još u mlađim razredima osnovne, tada sam htela samo jednodelne, ali mi je žena objasnila zašto ne?

Oran: Aha. I?

Anja: I od tada ne nosim takve.

Oran: Mudro.

Anja: Mada, videla sam jedan simpatičan, ima kod stomačića prazno…

Oran: Ahaaaa, zanimljivo.

Anja: Vama nije dosadno da slušate to?

Oran: Nikako, naprotiv.

Anja: Ok…zanima li Vas jos nešto u vezi sa tim?

Oran: Svašta…ali da vidimo kako proteče ostatak dana.

Anja: Vratili se…bilo je oko 21h već, večerali, isprobala ponovo pantalone posle večere :)

Oran: I?

Anja: Malo čeprkala po kunjinji…

Oran: :)

Anja: Ne po hrani.

Oran: Nego?

Anja: Već po sudoperi, čoveče.

Oran: :)

Anja: Prala sam sudove koji su ostali i od doručka i od večere.

Oran: Opa! Svaka čast! Baš.

Anja: Pa nešto pametno i ja da uradim danas.

Oran: hahahaha Čini mi se da je dan bio fin, je li?

Anja: Jeste…baš lagan i fin.

Oran: Drago mi je, baš.

Oran: Ne znam.

Anja: Kada ću Vas videti?

Oran: U kom smislu?

Anja: Čoveče…pa dajte, koliko treba objašnjavanja…

Oran: Puno, čini mi se.

Anja: Pravite se Vi samo ako vam je tako lakše, bacite neku sličicu da Vas vidim malo…ili pošaljite neku…

Oran: Nema šanse.

Anja: Ako Vam je lakše…onda stavite ovde…

Oran: Rekao sam uslov…

Anja: Ne morate je slati nepoverljivi, ali i dalje dragi čoveče.

Oran: Pa niste ni Vi slali Vašu, draga devojko.

Anja: Da, ali ste mogli da bacite pogled ovde bar na kratko.

Oran: Ne, nikako…

Anja: I pomoću lupe, ali mogli ste.

Oran: To što je bilo vidljivo je zanemarljivo. Ne, ne…To je apsolutno nedovoljno.

Anja: Pa dajte onda i Vi meni neku nedovoljnu i dlakavu i čupavu i tromu sličiću.

Oran: Nikako. Uslov je da Vi date na uvid Vašu…baš…pa ukoliko to sve bude u redu, možda dobijete i moju. Prosto.

Anja: Shvatila sam. Tvrdoglavost je Vaša jača strana. Ste Vi ovan ili bik u horoskopu?

Oran: Pa ja to ne bih nazvao tim imenom. Ne.

Anja: Možete Vi to da zvati kako hoćete, ali to je to.

Oran: Ne, nikako. Nisam tvrdoglav.

Anja: U pravu ste, niste.

Oran: Recimo da sam principijelan, bar u većini slučajeva.

Anja: Naravno. Jeste. I ostanite takvi.

Oran: A princip izgrađujem od situacije do situacije. Eto.

Anja: Kako Vaša Draga?

Oran: Nikada isti ne važi za sve. Moja Draga, čini mi se da je kao i uvek.

Anja: Jeste li se ljubakali malo? :)

Oran: Pa bilo je dva cmoka obična.

Anja: Ono u obraz ili…?

Oran: Pa čini mi se u usta…ali usnama, kratko.

Anja: Samo to?

Oran: Pa da. A Vi?

Anja: Bolje išta nego ništa.

Oran: Eh. A Vi?

Anja: Šta mi?

Oran: Pa jeste li se Vi ljubkili?

Anja: Jesmo.

Oran: Kako i koliko?

Anja: Ljubili se kao dečko i devojka…dosta…mada je moglo i još…toga nikad dosta. Kako vam stoji oglica?

Oran: Otkud sada znate za ogrlicu?!

Anja: Pa pričali smo jedno veče.

Oran: Ma nemojte mi reći…Ko ste Vi?

Anja: Dosadni ste više sa tim…rekla sam Vam i pitala kako Vam stoji ogrlica…i tada ste me ispitivali kao da sam ko zna šta uradila.

Oran: I Vi ste dosadni s tim poznatim stvarima iz mog privatnog života.

Anja: Želela bih da Vas upoznam, iskreno, ali Vas za sada ne znam, zaista. Ne poznajem Vas, ali želim. Eto.

Oran: I ja bih želeo Vašu sliku, zaista.

Anja: I ja Vaš broj, zaista.

Oran: Lice Vaše da vidim. Vašu sliku. Zaista.

Anja: I ja, zaista.

Oran: Vaše lice, zaista. I ja.

Anja: Zaista.

Oran: Zaista.

Anja: Pa šta ćemo sada? I Vi i ja, ali ko će prvi? Vi koji ste valjda muško, ili ja slabašna malecna?

Oran: Gle ti nje…Vi naravno.

Anja: Neće moći…

Oran: :)

Anja: I da, lakše bi bilo slati poruke, kad hoću, gde hoću…

Oran: Ma sve Vam verujem…Baš :)

Anja: Što mi se nešto čini da nije tako?

Oran: Valjda zato što ne želite da pošaljete sliku. Ili bar istu da date na uvid.

Anja: Bih ali ne znam kome….

Oran: Pa to je nebitna stvar. Može Vas slikati bilo ko i bilo gde…

Anja: O, to je najbitnija stvar, primalac se ne zna.

Oran: Sad svako nosi neku vrstu kamere u džepu.

Anja: Znam, znam, ali ne znam kome bi stigla i kome ću je slati

Oran: Pa nebitno, želim reći da sada apslolutno svako može imati Vašu sliku…Željeno ili neželjeno.

Anja: Znam ja to, znam, ali ne znam kome bih je slala.

Oran: Pa meni.

Anja: Ali ko ste Vi? I  kako izgledate to Vi?

Oran: Ja sam ja….A izgledam sve bolje i bolje :)

Anja: Ne znam ni ono Vaše loše…ne znam prosto.

Oran: Da. Pa dobro…neka onda ostane tako…baš.

Anja: Ali ne želim da ostane tako, eto…ali…šta da se radi…

Oran: Da, baš tako. Nego, ja sam zaspao, baš.

Anja: Hajte onda, brišite.

Oran: Pa obrisaću sebe za večeras onda…:)…baš…

Anja: Hajde…odmorite se i pozdravite mi tetivu.

Oran: Hoću, hvala…

Anja: Nemojte zaboraviti. Poljubite je i poželite oporavak.

Oran: Pozdravlja i ona Vas i puno Vam je zahvalana na pažnji koju ste joj posvetili :) Pa pokusaću.

Anja: Ali ne okako kako Vi znate, nego lepo :)

Oran:  :) Kako to lepo?

Anja: Ne onako drugarski kao sto ste navikli Vi, već sa puno nežnosti, lepo i iskreno.

Oran: Plašim se da to neću znati.

Anja: To je zato što ne želite da znate…ali potrudite se da je poljubite, ne kao inače nego sa puno ljubavi…snaći ćete se već, ne sumnjam ja u Vas.

Oran: Pa hvala na nesumnjanju. Baš. Videćemo.

Anja: I da, ako Vam zatreba nekad za to masaža, zovite…

Oran: Koga da zovem?

Anja: Pa sa kime sad pričate? Kako koga? Čoveče!!!!

Oran: Pa nemam pojma.

Anja: Pa mene.

Oran: S kim ja to pričam? Ko ste Vi?

Anja: Pa sa mnom.

Oran: Pa ko ste Vi?

Anja: Laku noć Vam želim.

Oran: Laka noć…

Anja: Obučena i previše.

Oran: Kao perce…

Anja: Toliko.

Oran: Baš. pa – pa

– nastaviće se –

Dvadeset treće poglavlje elektronske i do sada neobjavljivane knjige Zorana Todorovića „Oran i Anja“

Ako neko pomisli da je vredno štampanog izdanja, može se slobodno obratiti autoru romana, tj. meni. Uživajte u nastavcima (ako možete i ako ste uopšte i ovo 
poglavlje pročitali :)

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.