Tihomir Kosić umetnički voditelj i reditelj pozorišta Scena Sisak.
Rođen je 07.10. 1967. U Sisku, Hrvatska.
Glumom se počinje baviti s 10 godina. U godinama koje slede stalni je član tadašnje “Pionirske scene” s kojom ostvaruje brojne glumačke uloge u predstavama i mjuziklima za decu. između ostalog i u predstavama u režiji Zvjezdane Ladike s čijom predstavom nastupa i na Festivalu djeteta u Šibeniku.. Kasnije prelazi u dramski studio sisačkog kazališta a istovremeno se počinje baviti plesom, klasičnim baletom i Jazz- danceom u sisačkom plesnom studiju pod vodstvom Jasminke Petek Krapljan s čijim predstavama nastupa po mnogobrojnim poyorišnim i plesnim festivalima. Uporedo glumi u dramskoj skupini GIPS koja je također zabeležila zapažene rezultate u celoj tadašnjoj državi (predstava Saka poče) . Potaknut ljubavlju prema plesu i scenskom pokretu završava i obuku standardnih i latinoameričkih plesova.
U toku dugogodišnjeg boravka u Salzburgu u Austriji učestvuje u projektima tamošnje amaterske pozorišne scene a ujedno sarađuje s članovima eksperimentalne plesne akademije SEAD. U jesen 2007. se vraća u Hrvatsku. Od svog povratka u Hrvatsku snima reklamne filmove i glumi u domaćim serijama i filmovima. Osim toga od 2011. voditelj je Scene Sisak s kojom kao reditelj I producent predstava koje su dobile odlične recenzije publike I pozorišne kritike.
A ostalo, reč dve… o životu i još ponečemu, pitali smo ga…
*Koja Vam je predstava ostala upamćena kao poseban doživljaj za Vas i zašto?
Uvijek tako teška pitanja. Koja me se predstava najviše dojmila? Pa ovako na prvu moram reći da je to predstava Elektra koju sam prije par godina gledao na međunarodnom kazališnom festivalu u Paderbornu u Njemačkoj. Radi se o predstavi kazališta Spielbrett iz Dresdena. Ali jako teško je reći zbog čega me se ta predstava toliko dojmila. Možda zbog fantastične koncentracije i usredotočenosti glumaca tokom cijele predstave, nisam siguran. U svakom slučaju je komad izvrsno dramaturški obrađen i adaptiran za suvremenu njemačku publiku. Uključivanje zbora s maskama (svinjskim njuškicama)koji su svojim songovima izvrsno spajali pojedine scene, te igranje predstave na tri strane (scena je sa tri strane okružena publikom) izvanredan su primjer kako elemente starogrčkog kazališta efikasno uključiti u modernu predstavu.
*Jeste li kome „glumili ispod balkona“ u romantičnom smislu?
Malo ,malo pa „glumim“ nekom ispod balkona. Je li to u romantičnom smislu, nisam siguran. U svakom slučaju naravno da je u mladosti bilo i toga. Doduše ne u Veroni, ali…
*Čime biste se bavili da niste u ovom poslu?
Da nisam u ovom poslu vjerojatno bih bio u nekom drugom. A i bio sam. Dugo vremena sam radio kao programer, ali to je posao koji me jednostavno nije ispunjavao kao ovaj. S financijske strane me je zadovoljavao puuuuuno više. Međutim postoje neke stvari u životu za koje smo jednostavno predodređeni . Barem se meni tako čini. Da se ne bavim režijom i glumom najvjerojatnije bih pokušao raditi nešto drugo što ima veze s kazalištem. Apsolutno se najbolje slažem i razumijem s ljudima koji imaju bilo kakve veze s kazalištem. Njihov mentalitet i način razmišljanja mi najviše odgovara da se osjećam ugodno. Bez obzira na razlike u mišljenjima na bilo kojem polju.
*Koji su novi projekti u planu, pripremi?
Trenutno završavam režiju jedne nove predstave prema tekstu kanadskog spisatelja Scotta Garlanda motiviranom poemom Alferda Lorda Tennysona „Juriš lake konjice“. Tema je obitelj, obiteljski odnosi i postojeća hijerarhija unutar nje. Suočavanje s problemima koje ovaj organizirani i temeljni oblik suživota današnje zajednice nosi sa sobom. Pitanje pravde, hrabrosti,vrijednosti ljudskog života te propitivanje autoriteta i općeprihvaćenog (nametnutog?) sistema vrijednosti u suvremenom društvu. Kako se pojedinac snalazi u tom i takvom društvu i koje odluke mora donijeti balansirajući između instinkta za vlastitim preživljavanjem i savjesti i moralnih vrijednosti. Veseli se jako premijeri, jer je ovo ponovo jedna predstava u kojoj i sam glumim. A gluma je ipak moja prva ljubav. Osim toga za sljedeću godinu planiramo pokretanje međunarodnog kazališnog festivala. Još jedna stvar kojoj se jako veselim, jer su kazališna druženja, razmjena iskustava neka od najljepših stvari kad se bavite kazalištem.
*Šta Vas može izbaciti iz takta?
Iz takta me može izbaciti nepravda i neprofesionalnost i ljudska glupost. Pogotovo ovo prvo. Iako najčešće proizlazi iz ovog zadnjeg.
*A šta Vas je najviše nasmejalo?
Najviše me može nasmijati zabava u dobrom društvu. Iako me u zadnje vrijeme često nasmijalo ono što se događa na probama naših kazališnih predstava.
*Poruka koju biste podelili sa čitaocima „Pokazivača“?
Ne propustite pogledati naše predstave ako vam se pruži prilika.
