Ispred mene su stare fotografije, crno-bele… Malo povijene od stajanja… Stoje više od 50 godina I u odličnom su stanju. Zub vremena nije ostavio traga, sem onoga mirisa davne prošlosti koji iz njih provejava, sve ostalo je netaknuto.
Gledam ih, a sećanja lete u davnu prošlost… Neke osobe i ne poznajem, a neke znam… Neki nisu više sa nama. Svaka stara slika, odiše duhom tih vremena i teško da ima dodirne tačke sa današnjom stvarnošću.
Ti krajolici, divni predeli… Taj planinski masiv, čuvanje ovaca podno planine… Stare narodne nošnje…
Gledajući u stare i povijene slike postajemo deo njih, bar na tren… Tih čarobnih trenutaka postanemo svesni, kada prođu.
