fbpx
spot_img

Trebaju li nam reči – Dragana Kiklić

Ponekad mi se čini da nam reči koje izgovaramo više štete nego koriste.
Koliko su nas puta posvađale, posekle oštrije od najoštrijeg noža i ostavile trajne i ružne ožiljke?
Koliko puta nam se samo desilo da pomislimo jedno, kažemo nešto, a razumeju nas potpuno drugačije? I sve što posle pokušavamo kako bi to objasnili, zalud je. Samo se još više zapetljavamo, mi u objašnjavanju, a drugi braneći ono kako su nas prvo razumeli…
Onda ostaje samo gorak ukus u ustima … i kajanje što je do nesporazuma došlo … i razmišljanje gde smo to pogrešili; možda smo mogli drugačije. Ostaje dilema da li je možda bolje da smo prećutali?
Možda bi bilo bolje, kad prećutane reči ne bi pekle iznutra, jer samo reči mogu da peku i spolja i iznutra.
A onda, posle nekog vremena, kad shvatimo da jedni bez drugih ne možemo, kad shvatimo po ko zna koji put da smo važni i potrebni jedni drugima, ostaju nam te iste reči, da ih prepakujemo malo drugačije i ponovo pokušamo da izrazimo ono isto … a, ostaje i ISTI RIZIK, da nam se ISTI NESPORAZUM ponovo ne desi i tako u krug.
Reči su najveće VARALICE, ZAVODNICE, SVAĐALICE..
Možda bi život bez reči bio manje komplikovan; bili bi bliži jedni drugima, više bi se gledali u oči, više bi osluškivali otkucaje srca, više bi se mazili, dodirivali, uživali u mirisu kože, više bi se grlili.
Tako bi se više i voleli…
.
P.S. eto i na FB, kad napišete neku šalu, postoji rizik da vas ne razumeju, ali kad stavite srce i smajlića, nema greške :) <3

Foto: seooptimizacijasajta.rs
Dragana Kiklić
Dragana Kiklić
Jagodinka. Uživa da uči, ali dugogodišnja težnja ka znanju donela joj je samo "saznanje o neznanju". Ipak, trudi se da svaki put kad "od života dobije limun, napravi limunadu”.