Tražićeš u ćošku,
nekih izmišljenih lica,
ponos koji je već utihnuo
na sredini usnulog oka.
Ne skidaj mi zvijezde
od njih će svakako ostati prah
kad se duša skotrlja u ruke
jesenjeg nemanja
i poraza svakog od nas.
U sutonu je proljeće
što neprebolom ćuti
i u sumornom čekanju
slaže svjetove
kao da neće doći.
Ćutnja je hladno oružje,
cik zore onom ko gubi
razlog i osmijeh neba,
ostavljen u tuđini.
Noćas bih sahranila zvijezdu
u zagrljaju mjeseca što odlazi
čim stigne jutro,
da pogledom dočekam
nečiji srećan kraj.
