ŽERAVICA – DŽIBRIĆ ADMIR
Dotaknuh je prstima.
Zadrhta čitavim tijelom.
Takvo čudno stvorenje.
O, majko moja!
Struje i mojim i njenim venama nekakve sile.
Nešto što nije nalik ljubavi.
Je li to strast, požuda naših duša?
Je li to grijeh?
Ne znamo ni sami.
Dok kroz glavu lete misli,
da li da stanem ili ne?
Bila je mlada.
Zrela kao šljiva
i još netaknuta.
Ali opet u meni
nešto govori sve…
Uzmi je,
žeravica je.
Opeci se,
blagdanom najljepšeg svijeta,
ogrni šapatom nježnih riječi
gdje sreća caruje.
Pokaži!
Pokaži srcu novo jutarnje svitanje,
da si i ti samo jedno ljudsko biće
sklono poroku, mladom, lijepom ženskom tijelu.
(2013)
