14. Oktobra 2019. | 18:35
Početna / Mesečina / Lorena Kujek – Posthumna daktilografija

Lorena Kujek – Posthumna daktilografija

Trga me čopor 
pobješnjelih vukova,
skidajući mi skalp 
renesansnih
nijansiranja.

Takva su učestala 
odustajanja-
maleni safiri
briljantnih ožiljaka
ispod vratnog pregiba.

Poučena operacijom
iz čije sam se narkoze
jedvice probudila,
skapavam o niti
čeličnih konaca.

Pradavno boravih u 
šupljem kanjonu
zloslutne Lete,
s mnoštvom
namrštenih grobova.

Besramno me prozvaše-
ozeblom strvinom koja
svagdašnje ustaje;
bulazni kompliciranošću
i kristalizira zapetljane
žice iz tempirane bombe,
nedovoljno uzvraćenih 
sentimenata.

Odnedavno sam 
pjesnikinja-
nenormalnih slika
stravičnih 
užasnoća.

Pišući vapim 
za povratom duga,
sa značajnim potpisom
na marginama;
potopljenog parobroda
slojevitog mozga.

Gospodo,
bijah oteta
u nedjelju 
poslijepodne,
s crvenim ružem
istom takvom haljinom
te neprekidnom traumom-
po rasječenim 
jagodicama.

Alarmantnim 
je prostorom
zabubnjala napose
etiketirana, 
kužna, 
izmoždena-
ali odviše 
presuđujuća
petlja sudnjeg dana.

U taj se čas
oglasiše trube
četiri jahača 
apokalipse.

Kažu da je netko 
proklinjao nebesa
umorivši vjeru;
u skeletu
prebijenog djeteta.

Bože,
hitno zahtijevam reviziju
mukotrpne karme;
rastopljene po sinusima
izmasakriranog-
devetnaestogodišnjeg
zatajenja postojanja.

Nečovječno šutirana 
u manipuliranom pregibu
kozmičkih zlostavljanja,
bijah zaljuljana
kosinom oskvrnjenih
relikvija pljuvanja
po čistoći-
vandalizmom
obezvrijeđenog platna.

No, usprkos
prebrođenim 
nedaćama…

Kivno zatučena
isceniranom zasjedom,
ipak proslavljam identitet-
svevišnjeg tvorca
paralelnih svjetova.

Svojim lunarnim
ispovijedima,
neustrašivo otvaram 
zakovana vrata-
(ne)dostižnog raja.

Preko mene
progovaraju drevni pisci
multidimenzionalnih 
galaksija;
saliveni od vijenca 
s dvanaest brončanih,
liturgijskih zvijezda.

Povrh svega,
ovdje sam da 
isklešem inicijale-
tupog prevaranta
neuglednog držanja.

Nekako se 
oporavljajući
kroz rečenične 
konstrukcije;
tom niskom 
ubojici
poručujem
jedinstvenu istinu- 
nad preuzvišenim
proročanstvima…

Vidiš li?

Ne bojim te se,
pravda više nije
u mojim rukama.

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Lorena Kujek

Lorena Kujek
Rođena je 31. 05. 1996., u Osijeku. Bavila se amaterskom glumom i pjevanjem. Završila je opću gimnaziju u Valpovu i pohađala je Pravni fakultet. Odnedavno živi i djeluje u Zagrebu. Postigla je nekoliko uspjeha na pjesničkim natječajima. Pjesme su joj uvrštene u par hrvatskih i međunarodnih zbirki. Ozbiljnim se pisanjem bavi od sedamnaeste godine, kada je započela s proznim tekstovima. Nakon toga se usmjerava na: poeziju, kratke priče, eseje i kritike. Do sada je objavila tri samostalne stihozbirke; naziva- Na krilima snova, Regeneracija neslomljive i Ispod ledene epiderme. U pripremi je i četvrta knjiga- Sunovraćenje. Bila je članica Društva pjesnika Antun Ivanošić- od 2015. do 2018. godine. Primljena je u Hrvatsko književno društvo i Kulturu snova. Osnivačica je Facebook stranice: NA KRILIMA SNOVA, na kojoj ima preko 20 000 čitatelja. Njeni su radovi prožeti mračnom atmosferom, tako da ona promiče gotički stil u stvaralaštvu. Iako poprilično mračna, morbidna i intenzivna; progovara o ljubavi, životu i smrti, na samo sebi svojstven način. Trenutno ju objavljuje osam portala i dvije stranice književnosti. Bazira se na psihološku i socijalnu tematiku.