Stijene u blizini
i goli krš,
kostima su nemoć,
a mišićima grč.
Najradije, šare bih u duginim bojama,
zjenice pune vedrine,
među nijemim glasovima
šapat neiskvarene bjeline.
Istina, priroda je majka
i vrijeme promjenjivo
zakon ljubavi kad – kad
ne djeluje baš uvjerljivo.
Zamagljen zna biti i ropstvo.
Ljuštura sreće nije rezervisana,
i nadmoćno preimućstvo.
I ko još to sanja biti cvijet krhak?
Gola suprotnost.
A ne biti, strastven i besmrtan.
(2016)
