Opraštam ti
Svaku besanu noć,
Svaku suzu,
Prigušen jecaj i vrisak u bolu...
Opraštam ti
Svaku pomisao na drugu,
Želju za tuđim usnama,
Strast u zagljaju druge...
Opraštam ti
Besnilo mojih misli,
Ponor duše...
Dozivaš pitanja iz
sebe, tinja "zašto",
odgovor "uvek",
i dan i noć,
tvoj široki osmeh
utisnut u misli.
Slopljene oči kao da
beže od istine,
ne dozivaju te,
ispratile te osmehom
duše, otvorenim srcem.
Srce...
Nedostaje mi
Nedostajanje,
Ono koje grli objeručke,
Da popucaju kosti.
Da popucaju predrasude.
Al, iz prikajka,
Iako još zelena i nejaka,
Tuga zube pokazuje.
Šta je život,
Sem gomile živog blata
U kom svi...
U oku zvezde pale fenjere
U duši talasaju more
Beskraj iz žudnjeizvire
Grli me
Zenicom me dotakni
U oka plivaj dubini
Put belu ožedni
Ljubi me
Ruke prihvati razgranale
Zagrizi sočne voćke zrele
Ugasi...
To je ono što me posjeduje.
Zrno prekrasnog nečeg.
Miran počinak,
gdje golub se s golubicom ljubi,
bedem uzdignut jači od sto tvrđava,
a poniženost nosi bijelu zastavu
i lupa...
Nikad me nisi povredio nepromišljenim rečima
Samo onim koje nisi izgovorio
Dečački uplašen
Muški nesiguran
Životom obeležen
Božjim promislom određen
Sa tvoga čela sijalo bi Sunce
Nad masom ozbiljnih lica i...
Nesanica
Nepozvana dođe
I zarije nokte
U toplo meso noći,
Zubima utrobu kida.
Očima punog mjeseca
Prevrće kamenu postelju
I žuborom zaboravljenog potoka
Nadu budi i tijelo rosi.
A onda zapjeva ptica...
Volela je...
Oči boje tuge...
Oči koje dušu rane
u čežnji za
radošću...
Volela je...
Te oči tuge, samo
onako kako je
ona znala... Volela
i čekala da radost
zameni tugu...
Posmatrala ih je...
Divila se,...
Branim te od sjena
surovosti rastanka
poništavanja vremenom
prosjake oblačim nadama
lastavicama gradim gnijezdo
morskom pjenom obzor bijelim
jesmo li htjeli ili nismo
zagrliti sunce koje prži
jesmo li htjeli biti
Bezvremeni