Navikli smo se mi
Rađati u oluji.
Zašivati nebo
Pocijepanim njedrima
Navikli smo se mi
Sonetom ugašenih želja
Ljubiti majku zemlju.
Navikli smo se mi
Trepetom pravedne duše
Pjevati Tropar
I buditi pjesmu iz groba.
Znamo mi...
Naše...
Uzalud tražim prekidač
kojim se gasi ljubav.
Krenula bih nekud,
lutala bez cilja.
Samo da pobegnem.
Ne umem
sebi da pomognem.
Lutam u neizvesno.
Odavno više
ne gledam u dlan.
Izgovaram naglas ono
što je...
Impresija,
rasejanost misli negde pred zoru,
čovek bi rekao: "Vidi romantike!"
A ja,
kao zatočenik nijansi,
koje se ogledaju u tvom oku
vidim samo rađanje Sunca
u tvojoj zenici
koju halapljivo
Mesec...
Odbrojava zima sate
Još dva dana pa će NOVA,
Skazaljke se verno prate,
Šljašti belo sa krovova.
Sa neba se čuju zvona
U kočiji svoj od zlata,
Nema ništa od...
Poklonih ti jezgro života
i svoj nežni dah…
Spletoh uvojke svoje…
plave…
oko tvojih prsta
i skupljah nektar
sa reči
tvojih usana…
Sad grlim svemir
što mi te dade …
Sunce
moga neba!
Na brdu Crkvina
iznad Trebinja,
Hercegovačka Gračanica ,
kupa se u mjesečevom mlijeku.
Tu pjesnik Jovan Dučić
i u snu pjesme piše.
Pogleduje na pješčanu kulu.
Ni šuma
ni muka
Samo ponekad krikne...
