Hladnoća prolazi telom,
studen pritišće sve više grudi,
hladno je oko srca,
mrak u slomljenoj duši.
Susret je obećavao blistavi sjaj početka,
gledala sma u oči koje pozivaju,
i govore...
U polumraku
zasijaju tvoje oči.
Neka čudna magija
struji medju nama.
Ovo je vrela noć.
Izmedju pogleda slutim. . .
Razmena reči
teče glatko.
Dodiri nežni
poput svile
zarobili su
mi dušu.
Misli mi gore.
Ne mogu...
Kao predah
između
dve pauze,
ćutimo
trenutke prisećanja,
jer
rođeni iz vere trajanja
obgrljeni vremenom
ne damo se
truleži odumiranja...
Neprimetno
pletemo žicom čipku
vlasitog postojanja
i plešemo
"Tango smrti"
nudeći se
životnom ritmu
večitog
uzajamnog
davanja.
Živimo,
zar to nije
dovoljan razlog
za sva nova
nadanja?
Da se podsetimo: skup reči jednog jezika naziva se leksika, a svaka pojedinačna reč zove se leksem(a). Razvijenost jednog jezika ceni se po bogatstvu...