Iz oka orkan rije,
seva vir olujnice –
reč zaneme zatečena.
Cvet se sa kamena
u sunčano skriva.
Grom gradi planinu,
sirak seje ravnicu,
zima pije istinu.
Grandiozno šireći ruke pobožno na nebu plavetnome
Kotiraju naši godovi; tri linije što određuju sudbinu
Borimo se za prevlast što čitav život hrabro vodimo
Bez ijednog ispaljenog...
Kad se izgubiš u godinama
U onom između juče i sutra
Lutaš usnulim dolinama
Negdje izvan noći i jutra
Kad se zapetljaš u tišine
Ćutanja duše, kao u mreže
Nema...
TECIREKA
Tekućina teče pecoplova plovak kida
talasi kovitlaju u brzovir noseći
ga na trenutak progutavši snoviđenje mu
usnulog pecaroša dronjaka obuklih natikača.
Iz Tecireke progovara škobaljova pamtislava
na brk je...
Na putu kroz sebe
ili u povratku sebi,
jer ne želim da bude ko dječja suza,
neka znak raspoznavanja bude tufnasta crna bluza;
u mimohodu misli
srešćeš ti mene,
i...
Ne čekaj me…
Ne čekaj me ove noći
Dok me preljubnički
Grli samoća
I kazaljke noći
Mjesecu pokazuju metu -
Ranjene grudi.
Ne čekaj me.
Previše je kasno da vrijeme
Pjesmom po stazama...
Upeklo sunce zemlju prži.
Vreo zrak se iz kože cijedi.
Stišće so na mlohavo tijelo
pa peče, trne i boli.
A ja trpim,
tek šutnjom govorim.
Nemam riječi…
Ne pronalazim ih,
ni...
Uoči promocije treće zbirke pesama Nade Kukolić, dve pesme i deo recenzije.
Cvrkut
Samo sada
peckaju oči,
i nemam sutra.
Kako da ti
objasnim?
Nemam sutra
oduvek,
lako,
najlakše.
Hodam bosonoga
samo sada,
dok vuneni oblaci
natkriljuju mi...