Hajde da ugasimo noć
Leđima i trbusima našim,
Očima kojim se klesmo
Do tupe besvijesti
U iščekivanju svijetla
I svijeta
Hajde da ugasimo noć
Prokletu i uplašenu
Na našem jastuku
Snijeg će bijeli
Rastopiti tamu iz očiju
I prvi put će biti to
Da je grejao radošću
Obući ćeš taj mali grad
Grumen zemlje te
Što pod nebom
Vijekovima zri
Udahnućeš to...
Opet se niz vrisak
slivala tišina,
i opet me, kao mašina,
mrvila čežnja
da te vidim, opet.
Opet su gromovi
grlili nebo,
i opet sam, i kad' nisam trebo,
zastao krišom
da bi...
Mislio je da ovakvo
spiritualno oličenje
prizemljuje
ženske hirove;
sasvim diskretno
obljubljujući
alkoholizirane
mladiće.
Kakva zabluda!
Čak mi svaka
mistificirana smrt
ima svoje manire.
Bijah majušna meta
na stratištu
rulje prognanika,
tašt, neugledan falset
zlogukih ptica-
nalik češljugaru
bez funkcionalnih krila.
Potaknuta
detoniranjem
stratosfere
kolapsa
mojih pribojavanja,
danas...
Srele smo se danas...
Tetka Milica, majka mog druga iz detinjstva. Moj srdačan osmeh sledio se pred praznim pogledom koji me dočekao.Kao da je prolazio...