I ove noći
Za stolom isto društvo
Nevolji na rep staje;
Kajanje, nemiri, kukavičluk i
Brzopletost,
S izrazima lica okorjelih pokeraša,
Pa koga sreća za ruku uhvati.
I da nema kelnera sarkazma
Sve bi ovo ličilo jedino na bolest.
Osjećam da više nitko nije iskren.
Svi nekamo žure,
A ustvari svi u mjestu stoje,
I čekaju neki pravi tren.
Kakav li, kako li ga prepoznaju?
Zar nije svaka stotinjka jednako glasna,
I zar nije svaka večer
Obasjana zvjezdicama, jednako nježna,
Čedna i romantična?
Zar nema svako jutro jednako
Oštre žilete
Kojima ima namjeru niti među Ljubavnicima prerezati pa im
Kofere spakovati?
Zvono na vratima,
A znam da to nisi ti,
U to sam jedino sigurna.
Vjerovatno poštar,tko bi bio drugi?
A i telefon kad zazvoni
Znam da moj broj ne biraš ti,
Uvijek su to i činili pogrešni.
A mnogo, zaista mnogo čovjek riskira,
Zarad čega;
Nečijih tuđih očiju
Što ustvari blefiraju?
Nisam ja za ovu rundu, ovaj stol,
Ovo društvo, ovaj pot.
Kažu;
Nauči da blefiraš,
Koketiraš i manipuliraš.
Al’ meni pobjeda ove noći
Ionako ne bi značila.
Svi ti trikovi
I sve te vještine
Obično su ništa;
Gubljenje stotinjki i strpljenja.
Pronađi mi nekoga
Da me nauči kako da slažem
Samu sebe,
Jer miljama sam ja udaljena od tebe.
Nema nas za ovim stolom.
Dok zvijezde nebom rasipaju
Svoju prašinu,
Ne preostaje mi ništa drugo nego
Da odustanem,
Možda čak i od pobjede.
Vidiš, to je smjelost…
