fbpx
spot_img

PRIZORI IZ OBIČNOG ŽIVOTA: KAD SAM BIO LEP ( pesme za čitanje naglas)

ž. a. r. IZ STARIH ALBUMA "zaustaviću vetar što ti kosu mrsi, što te grli tankovijastu.."
ž. a. r.
IZ STARIH ALBUMA
„zaustaviću vetar što ti kosu mrsi, što te grli tankovijastu..“

Jao što si lepa

u toj haljini od žutog cica

i sandalama plavim od plastike

ne bih de dao za tri sveta

za tri mape o indijanskom blagu

ne bih te dao za deset planeta

i pet korneta

punih sladoleda

 

jao što si lepa

u tim sandalama od plastike

sa očima od plavog suncokreta

i gde baš mene nađe da voliš

ja sam ćošak sveta

obična tropa

dvaes dva u anjcu

 

ali te volim najviše

kada nam se izukrštaju prazne ruke

i prazni džepovi

dok ćutimo o lepim stvarima

a šapućemo o ljubavi

i poskupljenju žvakaćih guma

divljakušo moja ljubljena

 

kupiću ti jedan

mali crveni kišobran

iz dva dela

da me voliš dok pada kiša

dok stojimo pod njim u parku

i šapućemo o pesnicima

i vozovima

 

ti koja si volela jednog francuza

zbog njegovih žutih patika za tenis

i ja

koji sam bio nula

kroz koju su proletali

golubovi raznih boja

kao tigrovi kroz plamene obruče

zamenićemo mesta pod suncem

stati drugima na senke

ali tako da ih to ne zaboli

zamoliću ih da se pomere jedno mesto ulevo

jer i mi imamo kišobran od crvene svile

izvinite – reći ću – putujemo u raj

 

kupiću ti jedno francusko kuče

ono sa mašnicom

i ošišanim repom

da ti šapuće na francuskom

nešto mnogo važno

i mnogo glupo

što baš francusko – reći ćeš

e tako mi ćef

oću da laje i ujeda umesto mene

ali po bon tonu

 

vodiću te na vašare

do stojimo u gužvi

da se izgubimo

da ne znamo gde smo

malo da znamo

malo da ne znamo

pa da se nađemo iznenada

i poljubimo

kao na filmu

di end a posle reklame

 

u cirkuse ću da te vodim

da se smeješ onoj kockastoj deci

što dube na glavi

držaću te za ruku u onom mraku

punom lavova

i ostalih zverki

jer ako ti kavezi

ne izdrže svu tu silu

ukrašće mi te nešto

sunce mu milosno

ukrašće te sto posto

znam ja te cirkuzante

 

kažeš voliš što sam kamiondžija

ima da putujemo oko sveta

more ako treba

ima da izučim za kosmonauta

pa da se vozamo oko zvezda

ko da su naše

 

mali je svet za nas dvoje

u šaku da mi stane

da pogađaš u kojoj je

 

zaustaviću vetar

što ti kosu mrsi

što ti se udvara

što te grli tankovijastu

u čvor ću da vežem

napasnika

 

 

ali čemu to

kad već si moja

od sandala do plavog čuperka

i te oči od plavog suncokreta

od kojih mi je sve na štrafte

sve na levu stranu

zbog kojih volim

volim kad ti kažem

skloni kosu sa čela

hoću da ličiš na Mariju Magdalenu

ati se smeješ

smeješ srećna

što umem da budem lep

kada ti to zaželiš

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Žika Ranković
Žika Ranković
Više godina aktivno učestvuje u javnom životu Srbije u oblasti umetnosti, kulture i informisanja. Organizator je i učesnik velikog broja kultrunih i medijskih manifestacija. Tekstovi su mu objavljivani u elektronskim i štampanim medijima širom sveta. Član je Udruženja dramskih pisaca Srbije i UNS-a.