fbpx
spot_img

Sunce u suncokretu

Foto: Labud N. Lončar
Foto: Labud N. Lončar

Pisati, suština je postojanja.
Kao što suncokret Sunce sanja
tako se i ja pesmom do zvezda verem
i objašnjavam pticama,
travama i svicima.
To što teče iz moga uma
Detinjstvo je koje berem
Da se, kad jednog dana odem,
Probudim u klicama
I u osmehu na vašim
Radoznalim licima.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.