Tode Nikoletić: Poslanica đaku prvaku

Sutra, kad dan zabeli
Kao na torti šlag,
Želju malu poželi
I pređi školski prag.

Svečano kao na bal
U školu hrabro stupi.
Neka te zanjiše val
Ko lađa u školskoj klupi.

Škola je košnica meda,
Šansa za velika dela.
Zovu te tabla i kreda,
Budi vredan ko pčela.

S osmehom kreni na let
I rasti kao plima
Ulepšaj dobrotom svet
I budi ponos svima.

Ne boj se, nemoj stati,
Znam da si dovoljno jak.
Neka te sreća prati,
Sutra postaješ đak.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.