TAVANI
Zoranu Raoniću
Ne moraš čekati toliko
Da bi napravio brvnaru u Tavanima.
Napravi je već ovog ljeta
Pa da se okupimo
(mi što smo još ostali)
I da gledamo nebo.
I ...
U meni zora
zoru budi
da ne odocnim
u meni dan
povazdan gori
da ne odocnim
u meni sunce
noćiva
da ne odocnim
da me ne pita starost
gde mi je bila mladost
da se...
Šta reći na kraju?
Ništa. Samo se sećaj...
I minut ćuti u beskraju.
Pomešali smo sve, pakao i raj!
Odlazak boli. Previše.
Ali šta promeniti možemo,
Tražiti sunce kada padaju...
Obrisana je percepcija pojedinca u momentu.
Dvije istine, kao jedna, sjede na krevetu.
Rečenica levitira maglom izbezumljenosti:
„Ako spustimo noge, pod će nas pojesti!“
Neće one dvije još...
Ostade mi kod tebe deo srca mog,
kamenog...
♠
Otcepi se gromada...
Još je čujem kako pada...
♣
Uz potmulu tutnjavu tišinu para
i tajni prolaz zauvek zatvara.
♦
Sa ovo malo srca...
Volim te...
kad se jeseni strmoglave
u jedno proleće mladih vrbika,
kad stojimo u sred ružičastih
zvonaca jula...
dok njišemo telima
tek pokošenim senikom,
a ljubav nam miriše
na prašnike procvalih...
Tebi..
Zlato moje
Za sve zajedničke trenutke
Iako ih provodimo odvojeno..
Zajedno smo.
Tebi..
Srodna Dušo
Koja me znaš
Duže nego ja sebe.
Tebi.
Koja mi dan činiš
Vedrim.
Tebi..
Koja mi daješ surovo nježne
Savjete.
Tebi..
Koja me čini
Srećnom.
Tebi
Schwesterherz
ŽELIM...
Umela je da hoda
po oblacima,
stopljena u
beloplavo runo.
Nebo joj je
teklo iz dlana,
zaustavljala je dah
dečacima,
bila hodajuća
elektrana.
Živela svojeglavo
i pitomo u isti mah.
Voleo sam je
više nego puno.
Umela je...